U knjizi Nikice Talana "Fernando Pessoa : Djelo", drugom dijelu monografije o velikom portugalskom pjesniku, prvi se puta u našoj pessoalogiji sustavno prikazuje njegovo cjelokupno, i književno i neknjiževno stvaralaštvo. Zahtjevnost takva autorova nauma potvrđuje činjenica da Fernando Pessoa nije samo jamačno najbolji "propali" student svih vremena (svjesno je prekinuo studij da bi se posvetio zvanju "genija", "Nad-Camõesa", suparnika Shakespeareova, Miltonova, Goetheova...), nego i vjerojatno posljednji europski uomo universale u renesansnom smislu, enciklopedist dostojan svojih osamnaestostoljetnih prethodnika.
Brodeći golemim i raznolikim Pessoinim stvaralaštvom, autor stavlja naglasak na njegov najreprezentativniji dio – pjesništvo (ortonim Pessoa, heteronimi Alberto Caeiro, Ricardo Reis, Álvaro de Campos i drugi), no nije zanemaren ni Pessoin razgranat prozni beletristički opus što ga potpisuju bilo sam ortonim bilo razni heteronimi (Alexander Search, primjerice). O tome je riječ u prvom dijelu knjige pod naslovom "Pessoin književni opus", koji je podijeljen u četiri poglavlja; "Dramatis personae: Fernando Pessoa i njegovi (književni) 'dvojnici'", "Pessoin pjesnički opus", "Pessoin prozni (beletristički) opus" te "Pessoin dramski opus".
Drugi se dio, naslovljen "Pessoin neknjiževni opus", sastoji od deset cjelina: "Teorijski i književnokritički tekstovi", "Filozofske koncepcije", "Sociološko-politološka 'promišljanja'", "Tekstovi o ekonomiji", "Opsjednutost nacionalnom mitologijom (ili sebastijanizam na pessoanski način)", "Zanimanje za religiju, okultne znanosti i tajne udruge", "Lingvističke refleksije", "Novinarski pokušaji", "(Književno)prevoditeljska djelatnost" i "Epistolarij".
U trećem dijelu knjige pod naslovom "Pessoa poslije Pessoe" obrađuje se Pessoin utjecaj na portugalske poslijepessoanske (pjesničke) naraštaje i recepcija Pessoina djela u hrvatskoj (prijevodnoj) književnosti.